Kompjuter se početkom januara 1982. godine pojavio u prodavnicama širom SAD-a, a uskoro i cijelog svijeta, a popularnost je stekao zbog pristupačnosti i tada niske cijene.

Poput većine kompjutera s kraja 1970-ih i početka 1980-ih godina komodrac je dolazio s programskim jezikom BASIC, a on se koristio za dvije svrhe - programiranje i izdavanje danas najjednostavnijih naredbi operativnom sistemu poput učitavanja diskova ili formatiranja disketa.

Njegova zvučna kartica na sebi je imala neke muzičke programe i upravo zbog toga se on koristio za dance muziku i stvaranje remixa. Najpopularniji program na njemu je bio Kawasaki Synthesizer iz 1983. godine.

Commodore 64 (ili C64) je jedno od najpopularnijih 8-bitnih računala osamdesetih godina 20. stoljeća. Prodan je u 17 milijona primjeraka. Kod nas su ga od milja nazivali i "debeljko" zbog njegova simpatičnoga, zaobljenoga izgleda.

Broj 64 u imenu simbolizira 64 kB radne memorije. Osnovne komponente tog računalnog sistema su 8-bitni MOS-ov procesor 6502 te zvučni čip MOS 6581 koji je uz grafički čip VIC-II bio uvelike zaslužan za uspjeh kompjutera.

C64 je proizvela kompanija Commodore. Sa 64 KB memorije (38911 bajtova slobodnih za programe u BASIC-u), te zvučnim čipom MOS 6581 (SID) i procesorom MOS 6502 bio je prodavaniji od takmaca ZX Spectruma 48, Applea II te Atarija 400 i 800.

Zahvaljujući čipu SID C64 se isticao kao kućni računar izvrsnog zvuka. Bila je to jedna od njegovih glavnih prednosti pred konkurentima, posebice Spectrumom. Imao je vrlo dobru tastaturu. Rani modeli iz 1982. godine imali su nešto drugačiju boju (i danas imaju najveću kolekcionarsku vrijednost), kasnije su modeli postali poznato "smećkasti", a pri kraju proizvodnje pojavio se model C64C ili C64 II, (kako je nazvan u Njemačkoj) koji je imao kućište poput snažnijega Commodorea 128 (ujedno danas ima najmanju kolekcionarsku vrijednost). Zadnji model C64 zvao se C64G, na tržištu se pojavio krajem 80-ih i trajao do 1990. i izvana je nalikovao prethodniku, dok je unutarnja arhitektura bila znato drugačija, kako bi se pojeftinila proizvodnja (kompatibilnost je sačuvana). Takav jefitni model bio je prvenstveno namijenjen kao jeftina igraća konzola za zemlje koju se netom izlazile iz socijalističkoga bloka, ali je poslužila i mnogim entuzijastima u njima koji jednostavo do tada nisu imali pristup zapadnom tržištu, a bili su željni programiranja na kućnim računarima..

Također, sredinom 80-tih dobar broj korisnika C64 zamijenio je originalni kazetofon vanjskim disketnim pogonom za diskete veličine 5,25" (model 1541). Bila je to velika jedinica, gotovo poput računara, a i slične cijene. Kasnije se pojavio elegantniji model diska 1541II, a na kraju i model 1571 prvenstveno napravljen za C128. U vrijeme uporabe RAM-a od 1 do 128 KB, bez unutarnjeg hard diska, taj korak je predstavljao revoluciju. Uglavnom svi kasniji modeli kućnih računara zamijenili su kazetofon s „mekim“ (engl. "floppy") diskom.

Zanimljiv je model Commodore SX64 koji je predstavljao prijenosni C64, naravno u dosezima tadašnje tehnologije. I danas je najveći raritet, velike kolekcionarske vrijednosti C65 ili (Commodore DX64), kojih je proizvedeno i prodano 1990.-1991. tek nekoliko stotina  primjeraka u obliku prototipa, s novim BASIC-om, ugrađenim 3,5" mekim diskom i drugim poboljšanjima.

U drugoj polovici 1980.-tih kompanija  Commodore je nastavila uspješan niz Commodore računara, prvo uvodeći GEOS, grafički operativni sistem prvi te vrste uopće, koji je u potpunosti zaživio na nasljedniku C64 računara - Amigi 500 i 1000. Slično grafičko rješenje razvio je i Apple za Macintoshe, te Microsoft za PC-je (Windows).